ejla, ljudi, evo i mene, mada moram priznati da ovaj post pisem samo zato jer ce ga mikela uskoro posjetit pa da ne ispadne da nikada ne pisem !!!
uz to, izbrisala sam prosli post, kao sto ste vjerovatno vidjeli. neznam, bio je previse dosadan i filozofski.... ali, koliko god ja volila filozofirat, to nije razlog da druge ljude maltretiram sa svojim filozofijama... .....
ovih dana sam bolesna, imam temperaturu, tako da nisam bila u skoli .....
mozda, ali MOOOOOZDA vam se sada pocmem cesce javljati, (mada se nemam kome javljati jer nitko ne cita blog , ali nema veze....uporna sam ja....) ok, to je sve sto sam htjela rec, osim da
puuuno pozdravljam mikelu, melisu, paolu, teu, vale i deni.... cure vidimo se u pon...
puuuuuuusssa

napokon je došlo ljeto i vrijeme za novi post!!!jupi...hihihihi
neću dugo pisati...samo par stvarčica da kažem čisto zbog toga što nisam dugo napisala post...zadnji put kad sam pisala post bila sam poprilično zbedirana...ali evo, vrijeme liječi sve rane tako da sam ja bolje, mislim pa ljeto je..ono...
hmmm, šta još..da, nisam mogla ne primjetiti dozu hrabrenja u vašim komentarima koja je btw skroz pozitivna, ALI (uvijek taj ali) ne želim da mislite da pretjerujem sa time kad kažem da sam u bedu jer sam se oprostila sa 8 razredom, jer mislim da ipak znam kako reagiraju roditelji nekih meni dragih frendova kad ih pozovem kod mene da idemo na more..bila bi drugačija situacija da svi živimo blizu, ali..jebiga... ma, uostalom, ne želim opet o tome, postajem dosadna...nego, da ja prijeđem na stvar... željela bih napisati nešto o promjenama, općenito... mislim da i sami znate koji me je to događaj naveo na to razmišljanje... :)
kada se ljudi mijenjaju?? obično kad im je dosta svega...s druge strane, u nekim situacijama ljudi se mijenjaju jer su prisiljeni na to....situacija ih je prisilila...okolnosti... neke su svakidašnje promjene baš svima poznate...uzmite na primjer kako svijet izgleda drugačije kad ste zaljubljeni! neke su promjene nužne, neke ne...neke su lijepe, neke ne...promjene su sastavni dio života, i obične svakodnevne odluke mogu se ponekad protumačiti kao promjene...isto mi je tako smješno i apsurdno kako neki ljudi pokušavaju promijeniti druge ljude...mijenjati druge ljude ne daje nikakve rezultate, čak i najmanja promjena na osobi koju pokušavate promijeniti je trenutačna iluzija koja se rađa kod strane te osobe kao neka vrsta zahvalnosti, zbog truda,ako imate sreće... većinom je to samo filozofija "evo, drugi sam čovjek, sad me možeš pustiti na miru!" mijenjati druge ljude, dakle, ne daje rezultate, raditi na sebi, pokušati se promijeniti, to daje rezultate...isto tako možete pokušati promijenit cijeli svijet a nakon svega shvatit da ste vi oni koji se morate promijeniti...


"Kada se promijenite... Niste sami!"

(ANDREW MATTHEWS) - moj najdraži pisac :)

jučer je bio zadnji dan škole i okončano je 8 zlatnih godina ljubavi, smijeha i prijateljstva. neke ljude nakon podjela svjedodžbi vjerovatno dugo neću vidjeti...Možete skužiti koliko sa u bedu kada me ni pomisao na ljeto ne veseli...ljeto, e.....
moj jedini srah sada je da ne zaboravim ljude s kojima sam se smijala, plakala, svađala, ali najvažnije oprašatala....ali onda se sjetim da prijatelje poput ovih nitko ne može zaboraviti...niti to što sam jučer, kada smo se opraštali sa razrednicom plakala, kao i drugi nije pomoglo...na koncu, ne mogu isplakati sjećanja na njih, iako mi u teškim trenucima služe da me još više zbediraju, znam da će mi ta sjećanja jednog dana biti jedini trag na najljepše razdoblje u životu...
trenutno mi mir daje spoznaja da oni žive svoj život, dočekujući svaki novi dan s osmijehom, kao što smo to nekad radili zajedno ispod krošnja kestena u parku ispred škole...
bilo je super!!! volim vas!!!

njamy...lubenica

paa... kao što možete zaključiti ovaj post je posvećen lubenicama, koje jednostavno obožavam, rekord mi je pola lubenice odjednom, ali ljeto je duuuugo, možda ga povećam...
ipak, neću dogo pisat, jer moram nešto obaviti na skypeu, pa puštat malo kommove okolo i tako...
ljudi, IT SMELLS LIKE SUMMER...I CAN*T WAIT!!!
budite mi dobri!!
pozzzzzzz!!

jutros sam u busu dok sam išla u školu ponavljala fiziku.u autobus su ušla dva mala lika (braća), možda imaju oko 7 ili 8 godina... nešto su brbljali i došli na temu o puškama
ovaj manji brat se pohvalio da je pucao sa floberom, a veći sa zračnom puškom. oni su još relativno mali, sto posto su se zanesli u preuveličavanju kod prepričavanja, ali ni da je laž... koji bed, lik još pokazuje kolika je rupa ostala na ptici koju je upucao...
čula sam i neke druge šokantne stvari ovih dana ali ne mogu reći da bi bilo lijepo od mene da ih sad tu napišem...
u školi je bilo nekako čudno dosadno...ko da su svi poumirali od dosade...
ovih dana imam prepune rasporede sa ispitima pa sam vam napisala 2 posta u 2 dana, jer nećete bar petnajstak dana čuti ništa od mene...
i da, ipak nećemo slaviti oproštajnu feštu jer se jednostavno ne možemo dogovoriti... a jbg, kada nema prostora za to radit, svi su nam otkazali...i kad pomisliš da se možeš bar pošteno oprostit nakon 8 godina vraćanja u Višnjan...BAM, nema ni toga...
još jedna stvar koja me užasno živcira ...danas je jedan lik za zemljopis, jer ima loše ocjene, morao pripremit neka pitanja za odgovaranje i učiteljica ga namjerno pita ono što nezna...argh..krava..
a možda da joj ipak kupimo onaj grob? ali ipak... to je valjda preskupo, za ono šta zaslužuje.. a to je jedna velika nula sa velikom mašnom
sve u svemu...čudan neki dan...bar meni... nisam se pošteno naspavala već par noći
..... budite mi dobri....
pozzz

na početku moram reći da je ovaj post posvećen Asiji ( za sve one koji ne znaju: moj pas)..(likica, ne lik)
Asiju i njezinu sestru pronašli su turisti koji su spavali u apartmanu moje tete... poslije par dan ti talijani su otišli i pustili mojoj teti 2 mala štenca, tad su se zvale Thelma i Louise... ja i sestra smo nakon otprilike 3-4 dana nagovaranja uspijele nagovoriti mamu da uzmemo jednu od njih.. uzeli smo manju, sa više dlaka i okruglijom njuškicom.. (Thelmu)...
na kraju smo joj ipak dali ime Asija...sada ima 3 godine... njena sestra, kasnije nazvana Dora, sada je manja od nje, totalno žučkaste boje i ima opaki hod ( buldogica mala )
ok,ok, ponekad je asija dosadna kad mi cvili oko stola dok jedem ili kad laje svake 0,2 minute ali je volim zato jer je uvijek nasmiješena (na svoj, pseći način)...
možda sam i ja očekivala da će ovaj post biti malo duži, ali jbg, a svi znamo da pseći život zna biti malo monoton , al je to njima izgleda ok !
mislim, kako možeš ne voljeti malo stvorenje koje svaki put kad te vidi baca reakciju ko da je dobila na lotu, čeka cijeli dan da te vidi i skače na tebe?? a sve što treba jest da ga par puta na dan počeškaš po trbuhu, hranu i vodu? ok, možemo pričati i o svoj opremi ( košara za spavanje- ako je u stanu, ogrlica i vodilica..itd), cjepivima i dr.. ali im se mi zapravo ne možemo nikad odužit zbog osmijeha... ako nemate psa, mislim da biste trebali malo razmisliti o tome da ga nabavite, a vi koji imate, pokušajte si zamisliti par dana bez njega..

i psi se smiju, zar ne?

pozzzzzzzz

hehe
kao što možete skužiti sprema se party..
ma planiramo malu oproštajnu feštu završavanja osnovne..šmrc završava 8-godišnje druženje, bit će stvarno bedara odvojit se od ovih likova...sta je još gore većinu njih neću više uopšte viđati jer smo *samo* desetak km udaljeni
uf, ma ne smijem ni razmišljat o tome... kao što ja volim reći .... ok,ok nemam baš izreku za ovakve situacije, ma smislit ću je, nema beda...
uglavnom, ako sve bude po planu unajmit ćemo neki prostor u Vižinadi i imat večeru i mali party...
i tako..kao što već znate da smo mi razred koji se fakat zna organizirat..khm...u biti to je tek 21.6 najvjerovatnije...
ock, ajd ljudovi pussa
i da ne zaboravim: svim sedmašima iz Višnjana super provod u Dalmaciji,
hmm, zabavite mi se i polako s onom votkom!!!
pussa

u subotu smi išli sa zborom u Vodnjan pjevat neke pjesme o Jesusu...usput smo sa busom pokupili likice iz Kaštelira koje "pjevaju protiv nas" i koje nas poprilično mrze.. (*nas* višnjanke)... napetost u busu se mogla skoro opipati.. stignemo u Vodnjan... fucking probe su nas izludile... ma dobro... sigurna sam da bi mnogi to bez beda protrpjeli.. AKO VOLE STOJAT 4 SATA NA NOGAMA BEZ PREKIDA NA SUNCU!!! mislim.. ne kužim... ili u Vodnjanu nikad nisu čulu za klupice ili su jednostavno ..
uglavnom.. napokon smo i mi izvršili tu probu i otišli na neki mimihod... ako se uopšte to što smo se skoro izgubili u nekim ulicama promjera 20 cm može nazvati mimohodom po Vodnjanu...
uglavnom, da skratim priču... nakon što sam progutala oko 16 sladoleda došo je i nastup... otpjevali smo to super, i još smo i nastupali zadnji... šta ćeš bolje?
i na kraju.. oko 7 je bilo proglašenje pobijednika i dobili smo: 1 MJESTO!!! jeeeee
jutros dok sam se spremala za školu sam istegla mišić na vratu tako da sam sada super
ajde dobro bar me slezena više ne boli i to je nešto...ko 80-godišnja starkeljica sam.... o da kad smo već kod starkelja odabrali smo razrednici oproštajni poklon ( nakon što je ono sa mjestom na Višnjanskom groblju propalo)... neku ogrlicu sa pločicom... poprilično je fancy... onoliko koliko ona zaslužuje...
i tako...nisss malo da vam se javim... pussa!!!

evo, moram reći da sam iznenađena... mogla bi češće prijetiti ukidanjem bloga ....
evo, trenutno vam pokušavam staviti svoju sliku na blog, ali nemam baš nedavnih slika, uostalom, svi znate kako izgledam pa me to baš i ne brine...
i da: thanks tanity, barby i ely ta komm,
i da, sorry, barby, nemam vremena za ono
kako mi je uspjelo sa slikom, vidjet čete i sami.. moram ić, kissam vas svih....

P.S- ne morate prestat sa komentarima jer ih se nakupilo preko 10..

napokon sam skužila zašto mi se blog odjavio, mislim nije, nego je blog.hr odlučio primat lozinke prije pisanja postova, a ja sam svoju zaboravila... koji bed... al dobro, nadam se brzom oporavku ovog bloga..
pussa swima...